U Doboju, gdje je rođen 1955. i gdje je živio od 1992. godine vrativši se iz Zenice, jučer (7. marta) preminuo je Milan Garić. Bio je izuzetan pjesnik, ali samozatajan, takoreći ezoterično, a, opet, krajnje racionalno i samosvjesno posvećen poeziji. Nije objavio mnogo: cjelokupna njegova poezija sabrana je u knjizi “Sklapanje knjige: pjesme i drugi krajevi priče” koja je 2024. godine izišla u novosadskom Prometeju. To je fascinantna i na ovim jezicima jedna od najrjeđih realizacija onoga malarmeovskog ideala o Knjizi kao odsliku Univerzuma, te je, i ne samo zbog navedenoga, jedna od najvažnijih, ako ne i najvažnija knjiga južnoslavenske pjesničke suvremenosti.
Bio je Milan i izuzetan znalac i tumač poezije. Ni u toj sferi, međutim, njegovo djelo nije naročito opsežno, što mu, kao ni njegovom pjesništvu, ne umanjuje “plodnost intenziteta” (kako je argumentirao Hugo Friedrich govoreći o Baudelaireu). Prije četiri godine objavljena mu je u Beogradu (izd. Agnosta) opsežna knjiga “Čitajući pjesnike i poeziju” koja okuplja njegove književne interpretacije, a prethodno je, 2019. godine, u našem izdanju kao knjiga štampan njegov suveren i lucidan ogled o knjizi soneta Amira Brke “Nebeski nomad”. Primjerice, tu Garićevu knjigu Predrag Finci označio je najinspirativnijim i najvrednijim filozofskim tumačenjem poezije nakon knjige Kasima Prohića o “Kamenom spavaču” Maka Dizdara.
Iako po vlastitom izboru potpuno isključen iz tzv. književnog života, dva puta bio je Milan Garić u Tešnju po književnim poslovima. Prvi put kad je u septembru 2019. u Centru promovirana njegova knjiga “Zapis o Knjizi ili Sabrano pjesničko govorenje Amira Brke”, o kojoj su govorili Enver Kazaz i Edin Pobrić, a drugi put 2020. kada je u Biblioteci, sa Ljiljanom Šop i Enverom Kazazom, na otvorenju manifestacije Ljeto u Tešnju, predstavljao tri nove Brkine pjesničke knjige.
Miljenko Jergović objavio je večeras nekoliko nekroloških priloga povodom smrti ovoga sjajnog pjesnika i čovjeka, a jedan od njih preuzimamo i mi…
Sa fb Miljenka Jergovića:
Milan Garić u svojoj bibliografiji ima ogled o pjesništvu Amira Brke, objavljen kao samostalno izdanje 2019. godine. Te iste godine, 19. 10., na ajfelovom mostu objavili smo Brkinu pjesmu “Ta trina tvojih čežnji”, posvećenu Milanu Gariću. Pjesmu ćete, nadam se, cijelu pročitati, ali ne mogu a da na ovom mjestu ne citiram cijelu posljednju strofu: “Drukčije, u stvari, nisi ni mogao, i ne preostaje ti drugo
nego da ustraješ, ni jednu biljčicu u bašti svojoj iz vida da
ne ispustiš, ali neumoljivo i nepopustljivo, kao i dosad što
si iluzijama odolijevao, jer utopiji su nužni temelji poput
aksioma neosporivi. A, na kraju, sasvim primjereno bilo bi
kad bi se tvoje riječi mogle pobrati, pa tu nikome potrebnu
trinu čežnji tvojih u grob sa tobom spustiti.”
Pjesmu Amira Brke iz 2019, posvećenu Milanu Gariću, čitati možete preko poveznice.
