U našem izdanju narednih će dana biti objavljena nova, 20-ta po redu pjesnička knjiga Amira Brke, naslovljena »Akcidentalne sintagme«.
Miljenko Jergović napisao je pogovor iz kojeg izdvajamo slijedeće:
Amir Brka u svome pjesništvu sustavno izbjegava sve lokalno i svoj glas vrlo visoko stilizira, tako da ga nadglasati ne može graja takozvanoga stvarnog svijeta. Osnovni razlog je, naravno, u unutarnjem čovjekovom nagonu, u onom što ga čini baš takvim pjesnikom kakav Brka jest. No, postoji u svemu još nešto što ovoga pjesnika snažno upućuje na tu stranu. Biti iz Tešnja, a biti pjesnik, pomalo je kao biti iz Firence ili iz Ravene, pisati poeziju, a ne biti Dante. Musa Ćazim Ćatić tešanjski je pjesnik, bujnog talenta, visokih ambicija i često lokalnog oblikovanja svijeta. Čak i ono što u Ćatićevo vrijeme nije izgledalo lokalno, s protokom je vremena postalo lokalno. A povijest je tako učinila, tako je učinilo vrijeme, da je sve ono što je predstavljalo bit i puninu njegova svijeta u međuvremenu postalo sporedno ili u boljem slučaju – akcidentalno. Zemlje, društva i svjetovi koji nemaju povijesni kontinuitet – dakle, svi mi ovdašnji, s našim žalosnim malim svjetovima! – bivaju osuđeni da im sve univerzalno u budućnosti postaje lokalno, a sve važno biva sporedno. Tako je dragi Musa Ćazim postao lokalni tešanjski pjesnički parafenomen. Ili jedan lijep mezar, okružen mezarima.
Sljedeći ozbiljni tešanjski pjesnik mogao je postati veliki pjesnik samo ako izbjegne to da Ćatiću pjeva ‘terce’, ali i da bude pjesnik tešanjske čaršije. Pritom, u ovome postoji i jedan paradoks: da nije Ćatića u tešanjskoj čaršiji, bilo bi i zamamno i privlačno biti pjesnikom jedne čaršije. Takvih, uostalom, u nas nije ni bilo, jer, izuzev Sidranove »Sarajevske zbirke«, teško bi se mogla naći i zbirka posvećena nečemu vrlo mjesnom i lokalnom, na način na koji je »Antologija Spoon Rivera« posvećena jednom groblju. Brka je, naprosto, morao biti tako širok i velik da u njegova pjesnička njedra stane sav Musa Ćazim Ćatić, što ni na koji način nije lako. Ni u socijalnom, ni u emocionalnom, a ni u književno-estetskom smislu. Amiru Brki to je uspjelo na neki začudan i uzbudljiv način.
