TEŠANJSKE PRIČE MOMČILA SPASOJEVIĆA
Uskoro će se iz naše izdavačke radionice pojaviti i knjiga Momčila Spasojevića »Dan kada je umirao pjesnik«. Knjiga donosi deset priča koje su nastajale u dugom vremenskom periodu, a formalno ih u cjelinu okuplja zajedničko ‘mjesto radnje’, pa odatle dolazi i podnaslov “Tešanjske priče”.
Ugledni pisac Ranko Pavlović o tome u recenziji bilježi slijedeće: “Vrijeme dugo pet-šest vijekova, ljude koji su kroz to vrijeme pronosili svoje sudbine i usude, radosti i tuge, sreću i nesreću, ratna koplja i baklje mira, i zajedno s njima grad(ić) koji su gradili i poslije nesreća podizali iz ruševina, pa i poveliko područje usorskog kraja, sve to zajedno i mnogo čega drugog Momčilo Spasojević je preselio u knjigu koju je naslovio »Dan kada je umirao pjesnik«. Dodao joj je i podnaslov ‘Tešanjske priče’, baš onako kako se dodaje nakit osobi čiju ljepotu i ljubav prema njoj želite da obilježite i sačuvate za vrijeme koje će nastaviti da traje.”
A profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu dr. Muhidin Džanko u svojoj recenziji piše i ovo: “Knjiga »Dan kada je umirao pjesnik« kazuje o jednom izuzetno obrazovanom intelektualcu, nadarenom i samozatajnom pripovjedaču, kao što govori i o istini da se u malim sredinama Bosne i Hercegovine (kakav je grad Tešanj – ‘bosanski Dubrovnik’) rađaju, žive i stvaraju veliki pojedinci, umjetnici vanrednog kova kakav je, izvan svake sumnje, i Momčilo Spasojević. Kao što je i naslovio svoj autopoetički predgovor – ‘Priče imaju svoje vrijeme’ – i vrijeme Spasojevićeve knjige i priča u njima sigurno će doći. Takva je često sudbina velikih ljudi i njihovih velikih djela: oni su kao Pepeljuga, i njihova vrijednost uvijek se pokazuje na kraju.”
MOMČILO SPASOJEVIĆ rođen je u Šnjegotini Velikoj 1947. godine. Profesor je jugoslovenskih književnosti. Radni vijek proveo je u Tešnju, Banjoj Luci i Čelincu, radeći i rukovodeći u prosvjeti i kulturi. Bavi se publicistikom i književnim stvaralaštvom, prikupljanjem i objavljivanjem usmenog narodnog stvaralaštva, za što je nedavno dobio Vukovu nagradu Kulturno-prosvetne zajednice Srbije. Danas je penzioner i živi u Čelincu.
U Tešnju je završio osnovno i gimnazijsko školovanje. Tu je proveo, kako sam kaže, svojih najljepših trideset i tri godine života i rada. Fakultet je završio u Novom Sadu, a postdiplomski studij sociologije književnosti u Beogradu. U Tešnju je radio kao srednjoškolski profesor, a potom kao političar i kulturni radnik, sve do 1994. godine od kada živi i radi u Čelincu, prvo kao srednjoškolski profesor, zatim kao direktor Narodne biblioteka “Ivo Andrić”.
Istoriografiju tešanjskog kraja obogatio je brojnim prikupljenim i znalački obrađenim podacima iz prošlosti i novijeg doba, o čemu svjedoče naslovi knjiga: »Jelah« (koautor); »Školstvo tešanjskog kraja«; »Pozorište u Tešnju« (koautor); »Prvi tešanjski industrijski kolektiv«; »Dobrovoljno vatrogasno društvo Tešanj«; »Tešanj od najstarijih vremena do danas« (rukopis); »Legende Pousorja«.
U Tešnju je dobio više uglednih priznanja za društveni rad, među kojim su Medalja zasluga za narod, Orden rada sa srebrenim vijencem Predsjedništva SFRJ, Zlatni javorov list (najviše priznanje Saveza izviđača Jugoslavije), Zlatna značka SOFK-e BiH za doprinos razvoju kulture i sporta te Devetoseptembaraska povelja i Spomen-plaketa Opštine Tešanj za izuzetne zasluge u razvoju opštine.
Bavi se i književnom kritikom, a značajnije objavljene knjige i publikacije Momčila Spasojevića su: »Od života životu« (misli); »Ponoćne pjesme«; »Šnjegotina – prošlost, ljudi, život, običaji«; »Iskre u tami« (legende); »Slavni u anegdotama«; »Hronika stradanja« (pripovijetke); »Žena« (pripovijetke).
Dobitnik je majske književne nagrade “Kosta Abrašević” za kratku pripovijetku, nekoliko puta je osvajao književnu nagradu za najbolju kratku priču “Мladen Oljača”, prvu nagradu Fondacije “Petar Kočić” iz Dortmunda (Njemačka), zatim nagradu za kratku priču “Marko Martinović Car” (Vitez) i dr.
Kao istaknuti bibliofil, posjeduje značajnu zbirku vrijednih raritetnih knjiga i časopisa.
