U ovoj se godini (1998.) desilo nešto što graniči sa ekskluzivitetom: na sceni nekadašnjeg Amaterskog pozorišta u Tešnju izvedena je drama koja je na svoju praizvedbu čekala preko sedam decenija. Bila je to drama Ahmeda Muradbegovića "Pomrčina krvi". Napisana je 1923. godine, ali zbog nekih naturalistički prenaglašenih scena, naročito pri kraju, dramu se nije niko odvažio postaviti na scenu. Međutim, u ovom gradiću, začetniku tetaraskog života u Bosni, sa prvom izvedenom predstavom prije 135 godina (Hebelova "Judita"), preduzimljivi pjesnik Amir Brka, rukovodilac Centra za kulturu i obrazovanje u čijem je okrilju djelovala i pozorišna scena, odvažio se na to da se ova drama izvede upravo u Tešnju. Za reditelja je pozvao Vojislava Vujanovića. Budući da se radi i o prvim tumačima likova iz ove Muradbegovićeve drame, navešćemo njihova imena: Zijah-bega, oca i čuvara patrijarhalnog reda, tumačio je Nesuh Dizdarević (rahmetli); Kadunu, njegovu suprugu, Ajša Džinalić; Ekrem-bega, njihovog sina, Suad Livnjak; Lebibu, njegovu suprugu, Edina Artuković; Lejlu, njihovu kćerku, Amela Halilović; djevojku Esmu - Niza Jahić i Alma Halvadžija i dječaka Asima - Kemal Livnjak. (2001.)

Kroz izdavaštvo Centra inicirano je ili je u samom Centru izvršeno istraživanje brojnih tema iz tešanjske kulturne i privredne prošlosti, što je rezultiralo pojedinim knjigama. Za takve projekte druge sredine izdvajale su značajna novčana sredstva kako bi se finansirali stručnjaci iz drugih gradova, prvenstveno iz Sarajeva, da bi se osvjetljavala vlastita prošlost. Centar nam je, međutim, vršeći, inicirajući i koordinirajući takva istraživanja podario knjige o Mehi Bajraktareviću, Mustafi Deljkiću, Abdurahmanu Mešiću, Rešadu Kadiću i Sabitu Abduzaimoviću, Adem-agi Mešiću, Kemalu Korajliću, Rudolfu Zaplati, M. Ć. Ćatiću, Hamzaliji Ajanoviću, Ahmedu Aličiću, o trgovcima i zanatlijama, o pozorišnoj tradiciji, o ekonomskim prilikama i bankarstvu kroz historiju, o generaciji Izudina Alićehajića i začecima industrijskog razvoja Tešnja, a u pripremi su knjige o familiji Karahodžić, naučni skup o Mustafi Ćemanu... Šta bismo mi o svemu tome znali da nije Centra za kulturu i obrazovanje? Čudno je da postoji neko ko ne može vidjeti kolika je sveopća korist za Tešanj od ovoga 'posla'. (2002.)

Tu nema nikakvog čuda. Nema, jer tu je čovjek, profesor književnosti i izvanredni književnik Amir Brka. Da se cijela stvar dogodila bez njega i sama od sebe, ili sama po sebi, uistinu, bilo bi to čudo nad čudima. Ali, čuda se ne događaju, možemo biti sigurni. Posebice ako znamo šta je mudžiza. Prihvatanje čuda u figurativnom smislu tek je nerazumijevanje pojave, odnosno zapostavljanje stvarnog sadržaja. (2003.)

Također, mnogobrojni književni programi Centra svojevrsni su kulturni događaji od posebnog značaja. Sa autorima knjiga, promotorima poznatim književnicima, naučnicima, kulturnim i javnim radnicima u tim prilikama Tešnjaci uspostavljaju komunikaciju, poznanstva, a nerijetko i prijateljstva. A to, opet, otvara puteve novih informacija, spoznaja, pa i novih konkretnih aktivnosti od koristi za Tešanj. Kada bi, recimo, da nije toga, u Tešanj došao jedan Abdulah Sidran, ili Ivan Lovrenović, Vojislav Vujanović, Gordana Muzaferija, Jasna Šamić, fra Petar Anđelović, Gradimir Gojer, Marko Vešović, Irfan Horozović...? (2003.)

Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj, u okviru svoje novoregistrovane djelatnosti - Zaštita spomenika i muzejska djelatnost - uradio je opsežnu informaciju sa fotodokumentacijom o stanju spomenika kulture, sa njihovim historijatom i prijedlogom mjera koje je bilo neophodno poduzimati. Ova informacija predstavljala je osnov za mjere koje su kasnije preduzimane u navedenoj oblasti od strane Općine Tešanj, uz stručnu i finansijsku podršku viših organa vlasti i stručnih institucija. Nastojanje Centra za kulturu i obrazovanje Tešanj da postane kulturni supstitut ranijem SIZ-u kulture Općine Tešanj na planu nadzora nad spomeničkom baštinom tešanjskog kraja pokazalo se opravdanim, pogotovu zbog okolnosti koje su organe Općine Tešanj nagnale da se, u nedostatku državnih sistemskih rješenja, bave naraslim socijalnim problemima. Koordiniranim aktivnostima organa Općine Tešanj, kantonalnog ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport, te Zavoda za zaštitu kulturnog, historijskog i prirodnog naslijeđa BiH, uz prethodne pismene inicijative Centra za kulturu i obrazovanje Tešanj, sanirana su sva oštećenja koja su na tvrđavi prouzrokovana ratnim djelovanjima: na donjoj tabiji Starog grada 1996, zatvorena breša na vanjskom oboru Donjeg grada i rekonstruisan krov i interijer Dizdareve kule 1997. godine. Važno je apostrofirati da je najveći dio potrebnih sredstava za graditeljsku obnovu obezbijedila Općina Tešanj. Na inicijativu Centra za kulturu i obrazovanje, a u povodu 430. godišnjice smrti utemeljitelja grada Gazi Ferhad-bega - Općina Tešanj je, uz brojne donatorske priloge građana, 1998. godine uspješno okončala projekat obnove njegova nadgrobnog spomenika. Iste godine u koordinaciji Općine i CKO Tešanj izvršeni su neophodni radovi na Sahat-kuli (reparatura satnog mehanizma, izmjena satne table i dr.), čije je održavanje i navijanje ugovorom regulirano između Općine i privatnog stručnog lica. Kao plod izuzetno dobre i uspješne saradnje tešanjskih organa uprave i Centra za kulturu i obrazovanje Tešanj sa, tada još uvijek republičkim, Zavodom za spomeničko naslijeđe, 9.9.1998. godine, u povodu općinskog praznika Dana oslobođenja Tešnja od fašizma, Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj i Zavod za zaštitu spomenika organizovali su kulturnu manifestaciju izložbenog karaktera Graditeljsko naslijeđe BiH - bogatstvo - razaranje - obnova. Na izložbi koja je bila organizovana u Centru za kulturu i obrazovanje Tešanj slikom su prezentovani restauratorski radovi vođeni na Starom gradu Tešanj, kao i drugim gradovima BiH. Pored ranije navedene arheološke zbirke, u Centar za kulturu i obrazovanje je iz tzv. Muftijinog konaka prenesena i adekvatno deponovana etnološka zbrika čiji su se dijelovi nalazili u Srednjoškolskom centru i u Biblioteci, kao i najznačajniji dio kulturnohistorijske zbirke kulturnog i javnog radnika Mehe Bajraktarevića. Raspolažući fotografskom ostavštinom prvog tešanjskog fotografa Mustafe Deljkića, Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj je 1999. godine priredio izložbu i štampao knjigu o ovoj zbirci. (2004.)

To što se dogodilo u Tešnju, u drugačijim društvenim uvjetima zavređivalo bi i, logično, povlačilo kulturologijski studij, znanstveno istraživanje, opservaciju, procjenu i ocjenu. Moglo bi postati dobar, podsticajan model kulturnog artikuliranja, kreativnog izrastanja jedne sredine, kulturna praksa koja omogućuje iskorak i drugima. (...) Naime, takve uspjehe nismo postizali ni kada smo u svim pojedinostima nastojali planirati i svim raspoloživim finansijskim sredstvima podržati kulturne projekte. Dakle, sasvim je logično i prirodno u cijeloj priči razumjeti i prihvatiti mjesto, ulogu i značaj kreativne pojave imenom: Amir Brka. Razumije se, kao i druge vrijedne ideje, ova je prije svega nadilazila mogućnosti recepcije i razumijevanja same sredine. Nailazila je na razne vidove spontane čaršijske opstrukcije i otpora, ali i na uvažavanje i podršku pojedinaca koji vide barem korak dalje ispred sebe i svoga trenutka vremena. (...) Tokom osam godina u okviru izdavačke djelatnosti Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj objavljivao je godišnje u prosjeku deset knjiga. Samo ta činjenica podrazumijeva da je kroz Centar i Tešanj godišnje prolazilo deset autora, dvadeset recenzenata i, uključujući urednika, četrdeset ljudi sudjelovalo je u promocijama izdanja. Ako se tome pridodaju izložbe slika, skulptura, levhi, knjiga, predavanja, tribine, koncerti, pozorišne predstave, filmske premijere..., onda govorimo o ogromnom broju duhovno značajnih jedinki koje su ozračile mali tešanjski kulturni prostor u kojem su isijavale energiju kulturnog preporoda, obnove i kulturne promjene. Kasaba i palanka su ustuknule pred energijom invencije i kreativnosti... (2004.)

Mnogi kulturni djelatnici ove zemlje, o običnim smrtnicima da i ne govorim, nisu svjesni kakovo kulturno dobro živi i kreće se pod kapom nebeskom, a usred grada Tešnja. To Čudo nije sazdano ni na kakovim naivnim čarolijama i čarima - to Čudo, koje veći dio dana provodi u svom Centru za kulturu i obrazovanje u Tešnju, porodilo je, čitatelji dragi, vama na znanje i ravnanje, osamdeset i dvije knjige, stotinu i devedeset knjiženih večeri... To čudo redovito organizira okrugle stolove, filmske predstave, kazališna događanja... Sve iz glave jednog čovjeka i iz mara njegove inteligencije i njegove imaginacije. (...) Ovo je zapis ne o njegovom djelu nego o Božijem davanju što takav inetelektualac, pisac, organizator, rukovodilac, a nadasve renesansni čovjek živi, ovo je zapis u slavu Božijeg davanja zvanog: Amir Brka! Ali, ovo je i zapis o tome kako Centar za kulturu i obrazovanje može opstati u ovom vremenu - ali kad njime rukovodi čovjek sa idejom, čovjek sa djelom, i čovjek bez sujete... (2006.)

Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj uz desetljeće svoga rada može se pohvaliti sa fascinantnih 84 izdata naslova, 60 izložbi, 120 književnih večeri, brojnim okruglim stolovima, simpozijumima, pozorišnim predstavama... Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj djeluje od sredine 1996. godine, i u ovom desetljeću postao je pravi hram kulture i umjetnosti. To ponajprije zahvaljujući njegovom prvom čovjeku, prominentnom književniku koji je obilježio naše desetljeće Amiru Brki. Nedavno je Gradimir Gojer u krokiju objavljenom u "Oslobođenju" pod naslovom "Amir" zapisao kako je tešanjski Centar za kulturu i obrazovanje primjer za trijumf kulture i umjetnosti u malim bh. gradovima. (...). (2006.)

Najprije ću s Amirom u tešanjski Centar za kulturu i obrazovanje, znameniti kulturni hram današnje ili neke nove BiH, opet uzlogrđene kakva i sad jeste, a baš će mi taj Amir i taj Centar pružiti ne tako slabašno uvjerenje kako je uvijek bilo moguće raditi u ne baš tako mogućim uvjetima, ovako kako Amir radi, samo ako se zna i hoće. Nama koji smo bliži njegovoj osobnosti i njegovu svijetu znano je da je to tešanjsko vrelo povijesti i opće kulture tiskalo ovih dana svoju 81. knjigu (monografiju o Aliji Nametku). Da je sve počelo s Amirovim dolaskom na to mjesto koje se prije desetak godina vjerojatno nikom nije činilo tako važnim, a danas svi znamo za taj Centar kojim rukovodi jedan od najplodnijih bošnjačkih i bosanskohercegovačkih pisaca i intelektualaca današnjice. (...) Ukratko, dođete li kod Amira (to svakako učinite, nećete zažaliti!) i počnete se raspitivati o stvarima koje sam ja upijao kao suha spužva vodu, ne gine vam manje od metar i pol knjiga naslaganih u širinu. Sva je povijest usorskoga kraja ukoričena, doličnije negoli igdje drugdje u ovoj državi, to je sigurno. Obrađen je svaki junak ili antijunak, pozitivac ili negativac, sve je to uredio Amir Brka, ne namećući suda ni o komu kao jedinoga i pravičnoga, nego je objavio i objavljuje sve varijante, za i protiv. Pokupio je po baštini strpljivo i nepokolebljivo, onako kako divljom snagom istoimena rijeka skuplja proljetne buljuke s padina i vuče ih prema širinama i daljinama. Tako se iz Tešnja u svim mogućim smjerovima širi i svijest o ovom osebujnom gradu i njegovim neobičnim ljudima, literarnim i slikarskim osobenjacima, osobito onima o kojima se dugo moralo šutjeti. (2007.)

Amira Brku zapazio sam kao klinca dok je bio uspješan plejmejker i nada tešanjske košarke, a kasnije kao vrsnog pisca, intelektualca i izvrsnog plejmejkera tešanjske kulture. Mnogo godina kasnije, otkako je direktor Centra za kulturu i obrazovanje u Tešnju, čest sam gost prostorija ove kuće u kojima sam vodio mnoge razgovore o životu, politici, piscima i pjesnicima. Nekada sa Amirom, a nekada i sa uglednim društvom koje dolazi kod njega, ne samo iz naše čaršije nego iz cijele Bosne i Hercegovine. (...) U Centru za kulturu i obrazovanje, baš neki dan, održa se okrugli sto na najaktuelniju temu svijeta, temu ekonomske krize. Centar je nosilac niza kulturnih i drugih aktivnosti, niza manifestacija koje se održavaju kroz program Tešanjskog proljeća, Ljeta u Tešnju i Dana grada Tešnja. Centar za kulturu i obrazovanje objavio je 95 knjiga, organizovao naučne skupove, tribine sa različitim sadržajima. Kreator, ali i nosilac realizacije je Amir. (2008.)

Stota knjiga u izdavaštvu Centra za kulturu i obrazovanje Tešanj! Jubilej kakav treba dostojno proslaviti. I to CKO čini na najreprezentativniji način: zbornikom pjesama 16 tešanjskih pjesnika pod nazivom »U mom atelijeru«. Osim estetskog, kriterij priređivača Amira Brke jest i taj da je pjesnik vezan za tešanjski prostor rođenjem, porijeklom ili življenjem u gradu, te da ima barem jednu objavljenu knjigu. (...) U povodu ove knjige nužno je reći i to da se grad Tešanj ukupnim djelovanjem Centra za kulturu i obrazovanje, a posebno izdavačkom djelatnošću ove institucije, svrstao u rijetke oaze duha, kulture i umjetnosti na našim prostorima. (2009.)

Nije potrebno posebno naglašavati da su se već s prvim poslijeratnim danima, zahvaljujući direktoru Centra za kulturu i obrazovanje u Tešnju književniku Amiru Brki, smjenjivali značajni kulturni događaji, te su i na taj način skrenuli pažnju bosanskohercegovačke javnosti na svoje aktivnosti. Ali, pored brojnih kulturnih sadržaja u ovom tešanjskom hramu kulture počeli su se baviti i izdavaštvom, i to veoma uspješno, a mnoga značajna imena u našoj zemlji svoja djela štampali su upravo u Tešnju. Dakle, od 1996. pa do ovih dana u Centru za kulturu i obrazovanje izdato je tačno 100 knjiga. Podvig zaista vrijedan pažnje i diviljenja! Tim prije, jer bi trebalo imati na umu da je uvijek nedostajalo para za kulturu. U tešanjskom slučaju vidimo da i ne mora tako biti. Zbog toga u tešanjskim kulturnim krugovima smatraju da je ovo i svojevrstan jubilej - 100 izdatih knjiga u poratnom vremenu. Pokretač i činilac svih ovih aktivnosti Amir Brka ne krije zadovoljstvo, te naglašava da je upravo izašla iz štampe stota knjiga u izdavaštvu Centra. (2009.)

Tešanjski Centar je, iako se radi o maloj, lokalnoj instituciji, dosad izdao 106 naslova, među kojima su i knjige nekih od najpoznatijih bh. suvremenih književnika, te je tako, po kvaliteti i kvantiteti, značajno nadmašio neke od najpoznatijih izdavačkih kuća u BiH. U posljednjih jedanaest godina upravljanja spomenutim Centrom, smještenim u tešanjskom Domu kulture, kolega Brka realizovao je književne, likovne i uopće kulturne projekte dostojne puno većih gradova negoli je taj gradić. Zapravo, mladim pjesnicima iz BiH, ali i iz regije, slikarima također, kad više nikoga ne mogu uvjeriti u potrebu objavljivanja svojih naslova, jedini put je svakako Tešanj, dakako, ako je kvaliteta njihovih uradaka zadovoljavajuća, pa i više od toga, jer Brka je - opće je znano - prilično strog urednik i kritičar. (...) Ovakva upornost rečenoga nakladnika i njegovog urednika definitvno ruši predrasude o postojanju "rubnih" i "središnjih" književnih sredina. No, valjalo je stotinu i šest puta "poraditi" na razbijanju te glupe predrasude. (2010.)

Aktivnost Centra, kojeg je svojim radom u punoj mjeri personificirao upravo Amir, nalazila je sve više mjesta u različitim medijima. Centar postaje prepoznatljiv atribut grada i činilac njegove kulturne afirmacije. Poseban značaj ima činjenica da se sve to događalo u periodu u kojem je Tešanj, iz različitih razloga, ozbiljno gubio ukupni nekadašnji ugled koji je imao u Bosni i Hercegovini, pa i šire. A ličnost Amira Brke i njegovo književno stvaralaštvo, kao i smisao za organizaciju različitih kulturnih sadržaja, među kojima je izdavaštvo nekako najuočljivije, dobijaju visoke ocjene relevantnih faktora. Konstantna katakteristika svih aktivnosti Centra u ovom vremenu bila je puna otvorenost za sve ideje, poglede, aktivnosti, multietničnost, njegovanje i stvaranje pravih, univerzalnih vrijednosti, pa i ideoloških različitosti, dakle prema svemu što život znači, u najširem smislu riječi. (...) Centar je stalno otvoren za Tešnjake, kao i za mnoge druge koji ne žive u Tešnju, ali mu se vraćaju, kao što su Vojislav Vujanović, Gradimir Gojer, Ibrahim Kajan, Dragan Marijanović, Atif Kujundžić, Kemal Mahmutefendić, Almir Zalihić, Tahir Mujičić, Ahmed Bosnić, Tonko Rajkovača, Osman Morankić, Momčilo Spasojević, Omer Pobrić, Ibrahim Mulaomerović, Drago Marelja i mnogi drugi. (2012.)

Stotinu izložbi: podatak uzdignut do fascinacije! Tešanj ustrajno lomi provincijalne beočuge u kojima se stjecajem okolnosti našao, prokida pokoricu ustajalosti da bi dosegao do horizonata čijim bi ozonom odabrani razbudili svoje stvaralačke potencije i oblikovali Tešnju one duhovne vertikale čijim se odsjajem odvajao od svojih srodnika. Sa tim svojim odsjajima je ušao u 21. stoljeće, ojačao za nekoliko potencija i osposobio se za nove izazove. Vidno mjesto u tim izazovima zauzimalo je priklanjanje manifestacijama likovnih umjetnosti. Priređivane su izložbe različitih sadržaja i različitih umjetnika. I pokazalo se da građani Tešnja ispoljavaju evidentan afinitet prema ovome vidu umjetnosti i ubrzo je uspostavljena redovna praksa organiziranja likovnih izložbi, čak je i jedan prostor u sklopu Centra za kulturu i obrazovanje prilagođen za izložbe. Broj izložbi se umnožavao i - onda je došao i taj trenutak - organiziranje stote izložbe. To je bila prilika da se, uz taj jubilej organizira posebna izložba, na kojoj su prezentirana djela likovnih umjetnika koji su na bilo koji način vezani za Tešanj, kao što je to učinjeno prije nekoliko godina sa pjesništvom kada se, u okviru izdavačke djelatnosti Centra za kulturu i obrazovanje, pojavila stota knjiga. Tada je, direktor Centra i spiritus movens svih duhovnih akcija u Tešnju, pjesnik Amir Brka, okupio šesnaest pjesnika, a uslov je bio da je pjesnik vezan za tešanjski prostor "ili rođenjem, ili porijeklom, ili da je u dužem vremenskom periodu živio, odnosno da živi u Tešnju...". To je učinio i sada u okviru manifestacije Ljeto u Tešnju 2013: okupio je slikare po istom kriteriju i na okupu se našlo njih devet. Pri tom je iskoristio izduženi karakter izložbenog prostora i načinio kompoziciju izložbe po mogućoj vremenskoj hodnoj liniji - od najstarijih do najmlađih. (2013.)

Koliko god me Sarajevo u kojem živim razočarava, toliko me Bosna izvan svoga glavnog grada oduševljava. Zašto to kažem? Zato što je Amir Brka u Tešnju uradio ono što su morale institucije stacionirane u Sarajevu: Filozofski fakultet, Nacionalna i univerzitetska biblioteka, Društvo pisaca BiH, BZK "Preporod", Akademija nauka i umjetnosti... A Brka i tešanjski Centar za kulturu i obrazovanje rade ono što bi morale raditi centralne institucije u koje se, na ovaj ili na onaj način, uključuje društvena moć. Objaviti reprint Ćatićeve pjesničke zbirke i otvoriti temu stoljeća moderne bošnjačke poezije prvorazredan je kulturni čin sa najvećom mogućom društvenom odgovornošću, koja je, očito, iscurila iz centralnih institucija društvenog sistema, što pokazuje stupanj društvene devastiranosti i krajnju neodgovornost. (...) Niko se u Bosni nije "sjetio" stoljeća moderne bošnjačke poezije. Hvala Amiru Brki što jest, spašavajući nas od kulturalnog zaborava - koji prijeti da proguta ukupno društveno književno sjećanje. (2014.)

Navest ću samo jedan primjer, a to je Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj. Ovaj hram kulture je jedan od najsvjetlijih primjera u državi. U poslijeratnom periodu pod okriljem ove institucije objavljeno je više od 100 knjiga, organizirano preko deset naučnih skupova i okruglih stolova, postavljeno preko 70 likovnih izložbi, održano više od 200 književnih večeri, pedesetak javnih tribina, nabavljeno više od 10.000 knjiga za biblioteku, inicirano pokretanje nekoliko kulturnih manifestacija, i sl. Zašto i naš Centar..., u skorije vrijeme, ne bi bio jednako uspješan? Nažalost, u ovoj oblasti je puno više onih negativnih primjera, kulturnih ustanova sa mnoštvom problema, kakvi su mučili i Informativno-kulturni centar Bužim, poput viška uposlenih, zakašnjelih plaća, neizmirenih obaveza, nedovoljnog rada i zalaganja uposlenih, malobrojnost kulturne publike, te gubljenje ozbiljne akademske mjere u estetskoj razini sadržaja. I iz takvih primjera treba uzeti pouku, te na vrijeme izbjeći moguće probleme. (2014.)

Retkost je danas da sretnete pisca koji poseduje u toj meri izrazitu svest i samosvest o tome šta radi i šta želi da postigne svakom svojom knjigom ponaosob, kao i opusom u celini. I ne samo sopstvenim delom nego i ukupnim svojim angažmanom, priređivačkim, uredničkim i izdavačkim - koji Tešanj, zahvaljujući njemu, svrstava u jedan od najzanimljivijih kulturnih centara Bosne i Hercegovine. [...] Punih trinaest godina pratim ne samo Brkino književno stvaralaštvo nego i njegovu raznovrsnu delatnost kulturnog stvaraoca koji ima viziju i energiju, koji poseduje veoma profilisana, ali i apartna znanja i interesovanja, koji usavršava načine, oblike i metode da osvetli i preispita kulturnoistorijsku sliku Tešnja, kao i bh. prostora u celini. Naravno da je predmet mog interesovanja prevashodno bio i ostaće Brkin književni opus, ali danas je pravi povod da spomenem i moju fasciniranost širinom i dalekosežnošću, temeljnošću i sistematičnošću i drugih njegovih kulturoloških poduhvata. Šta će jedinka počiniti sa svojim individualnim darom - pitanje je osobnog izbora, sticaja okolnosti, mesta i vremena u kojem se dar može, ali i ne mora ispoljiti i prepoznati. Međutim, nesebičan i neumoran intelektualni, multidisciplinarni, istoriografski angažman kojim Brka, vođen principima objektivnosti i kritičnosti, Tešanj i Bosnu mapira u istorijskom i kulturnom smislu, zamenjuje rad barem jednog odeljenja kakve naučne institucije. (2016.)

Tokom cijele ove posjete, uvjerio sam se - što bi se reklo: in vivo! - da su prisnost i spontanost, plemeniti karakter i uljudnost kvaliteti bez kojih nikakav talenat ni učenost ne mogu pretvoriti čovjeka u paradigmu "viteza umjetnika", ideal koji je inspirisao generacije filozofa i pjesnika, a koji na najbolji način autentično epitomizira upravo Amir Brka. Uvjerio sam se da onaj koji pročita njegovu poeziju može, ako ushtjedne, internalizirati dio tih ljudskih kvaliteta koje njegova poezija štedro daruje i transmitira, kao što plemenit domaćin omogućava da njegov posjetilac može postati više nego gost kuće; ako htjedne - može postati pravi prijatelj. A upravo to je meni omogućio domaćin ovoga divnog grada Tešnja i sjajne institucije Centra za kulturu i obrazovanje, veliki pjesnik Amir Brka! (2016.)

Gotovo niko od pisaca na južnoslavenskom kulturnom prostoru nije uspio na tako vanredan način usaglasiti vlastitu kreativnu energiju sa društvenom sredinom u kojoj živi. Rezultat je impresivan: pod Brkinim vođstvom tešanjski Centar za kulturu i obrazovanje izrastao je u jednog od najboljih bh. izdavača, a ova ustanova postala je mjestom vrsnog dijaloga o književnim i ukupnim kulturnim procesima u Bosni i Hercegovini, ali i o najznačajnijim društvenim i povijesnim tokovima. Uz sve to, u širim kulturnim okvirima ovaj pisac postao je prepoznatljiv i kao kulturni povjesničar Tešnja, pa bi se moglo reći da se on uspostavio intelektualnim i književnim amblemom ovoga grada, u konačnici ga pretvorivši u svojevrsno izrazito važno bh. kulturno središte. (2017.)

»Studije o Bosni« otvorile su novi proces afirmacije i valorizacije naučnih rezultata u sredini iz koje potječe ovaj velikan naše osmanistike. Na 90-tu godišnjicu rođenja dr. Adema Handžića, u Tešnju je 2006. organiziran naučni skup i 2008. objavljen zbornik »Djelo dr. Adema Handžića«, sve u Centru za kulturu i obrazovanje na čijem je čelu Amir Brka - koji nije samo vrhunski književnik nego je i posvećeni pregalac, čovjek s osjećajem povijesne odgovornosti pred sudom vremena za društveni i javni nemar prema velikanima. Odavanje pijeteta velikoj ličnosti historijske nauke i afirmacija rezultata nastavljeni su i drugim aktivnostima. Tu je, prije svega, izdanje Handžićeva djela »Pregled islamskih kulturnih spomenika u Bosni do kraja 19. stoljeća«, upriličeno u povodu 100-godišnjice rođenja dr. Handžića. U Centru je 10.8.2016. održana i promocija ovog djela, u cjelovitom omažu dr. Handžiću... (2017.)

Brkin rad na formiranju i razvoju izdavačke djelatnosti Centra za kulturu i obrazovanje u Tešnju rezultira prestižnim izdavačkim projektima koji obuhvataju sve žanrove, a odziv najznačajnijih bh. i regionalnih autora i njihova želja da budu objavljeni upravo u okviru izdavačke djelatnosti Centra za kulturu i obrazovanje govori o ugledu koji prije svega Brka priskrbljuje svojim uredničkim, redaktorskim i ukupnim vođstvom u ovoj rafiniranoj djelatnosti izdavaštva i spisateljstva. Treba potcrtati da Amir Brka cjelokupnu izdavačku djelatnost, i u menadžerskom smislu, pozicionira iznalazeći u složenim ekonomskim situacijama neophodna sredstva kako bi ovaj segment djelatnosti svoga Centra nesmetano ostvarivao, pa čak imao i jasno izražene razvojne tendencije. (2017.)

Tešanj je čudno mjesto na ovome našem postjugoslavenskom dunjaluku. Ako ćemo mjeriti veličinu gradova aršinima kulture i književnosti, a drukčiji način mjerenja gradova nije u posljednjih dvije tisuće godina izmišljen, dok se većina naših čaršija i varoši, uključujući i one glavne, nakon raspada Jugoslavije smanjivala, urušavala, usukavala i skupljala - kao da su, božemiprosti, svi ti zagrebi, sarajeva i beogradi nakon Jugoslavije prekuhani u vešmašini - Tešanj kao da je u međuvremenu narastao, progospodio se, osuvremenio, poevropio i prosvjetskio. Objavljuju se u Tešnju i pišu neke važne knjige, odigravaju književne manifestacije, nikome i ničemu osim književnosti samoj ukorist, što je sve skupa neko malo čudo. Ali kako iza svakog čuda u pravilu stoje jedan čovjek i jedna dobrohotna i nagodna čaršija, te poneko pametan iz lokalnih vlasti, to je i u Tešnju bezbeli tako. S tim da je taj jedan čovjek Amir Brka. (2020.)

Tešanj je, primjerice, 'mali' bosanski grad koji je više od dvije i po decenije prisutan u središtu izgrađivanja vrijednosti u suvremenoj bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj književnosti i književnoj kritici. Taj grad je svojevrsna bosanska književna republika i duhovna oaza koja nam zorno svjedoči da je pitanjem veličine jednoga naroda, grada, literature, književne kritike, znanosti i kulture općenito, kako nam to definira slovački kulturolog i povjesničar književnosti Peter Zajac, 'prvenstveno problem manjih ili većih pojedinaca', odnosno individualiziranih ljudi koji određuju jednu kulturnu klimu i uspostavljaju kriterije ispod kojih se ne smije ići. Tu vrstu kriteriologije upravo je uspostavio književnik Amir Brka, gradeći od grada Tešnja bosansku književnu i kulturnu metropolu, mnogo veću i značajniju od nekih provincijalnih 'univerzitetskih centara' koji su, nošeni plimom novog vremena i povijesne tranzicije, otvarali i gomilali filozofske fakultete i druge visokoškolske institucije 'kao gljive poslije kiše'. (2022.)

Kada smo kod pjesnika, jasno je da će u budućnosti Tešanj biti poznat gotovo jednako kao po Ćatiću i po tome što je u njemu djelovao Amir Brka. Prije preksinoćne promocije se ovo ne bih usudio reći/napisati, jer sam upoznatiji bio sa njegovim historiografskim radom, no sada svakako da bih. Promocija je bila gotovo pa perfektna, promotori dr. Enver Kazaz i dr. Ivan Milenković su se jako dobro i spontano dopunjavali. Samo bih sa naknadnom pameti radije da su tu spontanost samo malo ispremetali, pa prvo govorili o težini Brkine poezije, a onda poentirali sa njenom jedinstvenošću i genijalnošću. (...) Bojim se da će se u budućnosti moći samo sanjati o ovakvim događajima. Čak i da pokušam razumjeti da poezija ne privlači mnogo ljudi (iako bi do sada trebali znati da se radi o zaista posebnoj poeziji), ipak djelovanje autora kao direktora Centra za kulturu i obrazovanje zaslužuje poseban respekt. Da pokušam ilustrovati to djelovanje: Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj je, slovom i brojem, objavio stotinu i osamdeset knjiga - 180. Ponovo: stotinu osamdeset - 180 knjiga. 180 knjiga. Pored svih ostalih aktivnosti, izložbi, predavanja, promocija - 180 knjiga. Mene lično je također impresionirala elokventnost i erudicija dr. Milenkovića doktora filozofije iz Beograda, čovjeka koji bi bio gigant samo da je preveo Fukoa i Deridu, a kamoli zbog svog publicističkog djelovanja kojim prkosi vremenu i ljudima zla. Na kraju, no, nikako najmanje važno, sa ovog prelijepog puta vratih se bogatiji, pored nekoliko novih poznanstava i za pola tuceta novih knjiga. (2022.)

Ovaj Tešnjak jedan je od nekolicine najznačajnijih živih bosanskih pisaca, možda i najvažniji živi i aktivni pjesnik u toj zemlji, ali je uvijek na sretnoj distanci prema svemu kolektivnom, prema svakom masovnom pokretu, pa onda i prema svakom u odnosu na drugog potcjenjujućem partikularitetu. Amir Brka stvara, a ne razara, okuplja, a ne progoni. U Tešnju je stvorio malu, živu, svakog poštovanja vrijednu kulturnu tvrđavu, koju, ako mi je to dopušteno reći, i ja smatram svojom. (2023.)

Neumorni Amir Brka! Postaje ga nemoguće pratiti. Dragi Tešnjaci, vi zaista imate jedan pozitivan fenomen u vašem gradu, kojim je obilježeno recentno vrijeme, a to je djelovanje pjesnika, pisca, publiciste, kulturnog radnika Amira Brke. Po nesumnjivoj vrijednosti njegovog plodonosnog rada zauvijek će biti znamenit vaš lijepi grad. (2023.)

U malim sredinama kada se nešto dobro uradi - svi šute o tome, pa tako onaj ko je to uradio može biti siguran da je uradio dobro. Izlazak iz štampe stote knjige u ediciji "Gradina" Centra za kulturu i obrazovanje Tešanj predstavlja pravi, istinski jubilej. To, samo po sebi, govori o izuzetnoj aktivnosti ove ustanove, čija izdavačka djelatnost nadmašuje i brojne profesionalne izdavačke kuće, a da se ne govori o ustanovama takve vrste širom Bosne i Hercegovine. U tim knjigama se svijetu otkriva lijepa i svijetla strana tešanjske sredine, koja se izdiže visoko iznad sveopšte dremljivosti i osrednjosti. Ali, za tako nešto uvijek su potrebni posvećenost i žrtva nekog pojedinca, a uspjeh je još izvjesniji ako mu pođe za rukom da u tom pogledu podstakne i druge. U ovom slučaju, to je istaknuti književni stvaralac Amir Brka, čovjek koji je tome posvetio cijeli svoj život i koji je ovu ustanovu, uprkos tome što egizstirana rubu društva, svojom mravljom radinošću uzdigao na tako visok nivo da će toga u punom smislu biti svjesne tek generacije koje dolaze. (2023.)

Tešanjski izdavač Centar za kulturu i obrazovanje objavio je ovih dana, povodom 145. obljetnice rođenja Muse Ćazima Ćatića, esej Tina Ujevića "Musa Ćazim Ćatić". Spomenuti Centar, iza kojega kao njegov "spiritus movens" stoji Amir Brka, ponajbolji suvremeni bosanskohercegovački pjesnik, koji živi u tom gradu, mali je kulturološki fenomen. Ujevićeva knjiga je čak stotinu i prva knjiga koju je ovaj izdavač objavio u sklopu svoje biblioteke "Gradina", u kojoj su objavljene brojne važne knjige autora s prostora cijele Bosne i Hercegovine. Pored izdavaštva, Centar s vremena na vrijeme organizira višednevne međunarodne znanstvene simpozije na kojima se prezentiraju radovi o pojedinim književnicima, podjednako suvremenim i onim koji su već poodavno postali dio kanona ovdašnjih književnosti. Posljednja dva znanstvena simpozija održana u Tešnju bila su posvećena djelu Ivana Lovrenovića i Miljenka Jergovića. (2023.)

Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj je sa svojim izdanjima nesumnjivi prvak u objavljivanju vrijedne literature u cijeloj Bosn i Hercegovini, ali sigurno i u regiji. Čestitke ovom vijednom kolektivu i, naravno, posebno njegovom direktoru Amiru Brki, svakako jednom najznačajnijih autora, ali i kulturnih radnika (kulturnih producenata) Bosne i Hercegovine. Ovaj Centar je jedno od rijekih mjesta kod nas koje okuplja i koje spaja i geografska područja i one kojima je humanost i umjetnost "u krvi", a ona nosi univerzalni motiv i protiv etnocentričnog je poziva. (2023.)

Iako mali grad po geografskim i demografskim kriterijima, Tešanj se nametnuo kao sukus i sinegdoško-metonimijska slika kulturnog i književnog života u Bosni u proteklih dvadeset godina. To je grad (...) u kojem su se naučno raskrivali različiti slojevi bosanskohercegovačke kulturne i književne prošlosti te afirmirali i intelektualno oblikovali svi oni koji su trebali biti "generali" sadašnjosti. Dakle, ono što je u prošlosti za hrvatsku kulturu bio Dubrovnik, to je, u proteklih dvadeset godina, za bosanskohercegovačku Tešanj. (2024.)

Čovjek koji ima 200 knjiga u svojoj biblioteci, kao i oni koji su samo pročitali toliki broj knjiga, pripadaju malom broju ljudi na planeti Zemlji. A u jednom malom gradu, u poslijeratnoj Bosni, izdati 200 novih naslova knjiga je poduhvat koji zaslužuje svaku pažnju i divljenje. Čitava jedna solidna biblioteka novih knjiga! To Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj, na čelu sa direktorom akademikom Amirom Brkom, čini svjetionikom pisane riječi na cijelom Balkanu. (2024.)

Čestitam Amiru i CKO Tešanj na ovoj veličanstvenoj književnoj produkciji. 200 objavljenih knjiga je zaista gradniozna produkcija u ovim hudim vremenima gdje vjetrovi nisu baš bili naklonjeni kulturi i umjetnosti. Amir je uspijevao da pronađe načine da se u Tešnju dešava ovo izdavačko čudu, ali isto tako u ustanovi koju Amir vodi svih ovih poratnih godina dešavala su se i druga umjetnička i kulturna čuda: producirani su i veliki simpoziumi, značajne pozorišne predstave, a posebno velike likovne izložbe koje su ostavile duboke tragove u dušama građana Tešnja, a nama umjetnicima donosile veliku radost, jer smo svaki put široka srca ovdje dočekani kada smo imali potrebe predstaviti svoja umjetnička djela. Naš Amir je svoj Tešanj stavio na najviši nivo kulturnih gradova u Bosni i Hercegovini i šire. (2024.)

Zemlja koja ostaje bez Nacionalne i univerzitetske biblioteke, zemlja u kojoj postaje nemoguće objaviti knjigu na normalan način, zemlja u kojoj se ministri nauke o projektima dogovaraju sa šarlatanima, a članovi Predsjedništva hvale Lude šeširdžije... Ujedno i zemlja u kojoj egzistiraju giganti poput Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj i njegovog direktora Amira Brke, koji ovih dana objavljuju 200 (slovima: dvije stotu) (rimskim brojevima: CC) knjigu u svom izdanju. Bosna je zaista zona sumraka, gdje na malom prostoru uporedo, jedno pored drugog, egzistiraju i najbolje i najgore. Moj naklon i iskrene čestitke. Želim da u još kraćem vremenskom roku dođete i do 500 naslova. (2024.)